;
Vodič: Kako postaviti pločice velikog formata?
24. 08. 2023.
Svijet arhitekata i dizajnera enterijera i eksterijera impresioniran je popularnošću pločica velikih dimenzija, nudeći niz jedinstvenih prednosti za različite projekte preuređenja. Veličina ovih pločica omogućava kreiranje izuzetnih vizuelnih efekata kako u unutrašnjim, tako i u spoljnim prostorima. Od privlačnosti minimalnih fuga koje olakšavaju održavanje do estetskog vizualnog efekta, prednosti pločica velikih dimenzija su raznovrsne i nedvosmislene.
Međutim, važno je prepoznati da, pored svoje zavodljive privlačnosti, pločice velikog formata nisu jednostavne za postavljanje kao pločice manjih dimenzija. Za razliku od standardnih instalacija pločica, ovi veći pandani dolaze sa svojim jedinstvenim smjernicama koje su stvorene da ublaže eventualne prepreke pri postavljanju. Sada, kada pominjemo izazove, nemojte dopustiti da vas ta ideja zabrine. Umjesto toga, posmatrajte to kao priliku da unaprijedite svoje vještine. Postoji samo nekoliko ključnih informacija koje treba razumijeti i imati na umu kako biste olakšali sam proces postavljanja ovih pločica. Ovaj vodič je pažljivo osmišljen da vam pruži sve neophodne informacije za bezbrižno putovanje kroz proces instalacije. Dakle, prije nego što se upustite u vaš projekat, pažljivo pročitajte ovaj blog kako biste osigurali da sjaj vaših pločica potraje u godinama koje dolaze.
Šta se podrazumijeva pod terminom "pločice velikih formata"?
Napredne tehnologije omogućile su proizvodnju pločica velikih dimenzija - dostižući impresivne veličine kao što su 3,2 m x 1,6 m sa debljinama od 3 mm do 12 mm. Pionirska tehnološka dostignuća pretežno potiču iz Italije, snažnog centra u pejzažu proizvođača keramičkih pločica. Ova progresivna promjena u dimenzijama keramičkih pločica istovremeno je oblikovala prakse instalacije. Italija, kao lider u tom smislu, predstavila je nacionalni standard, postavši prepoznatljiva kao pionir u ovoj oblasti. Godine 2013. godine, Italija je uvela UNI 11943 standard, koji definiše pravila i smjernice za izbor, dizajn, izvođenje, upotrebu i održavanje keramičkih obloga. Ovaj standard je kasnije unaprijeđen 2016. godine, sada prepoznat kao UNI 11493-1. Prema ovom standardu, keramička pločica velikog formata je ona kod koje najmanja strana prelazi 60 cm, dok tanka keramička pločica ima debljinu koja ne prelazi 5 mm.
Dok investitori teže ka izboru keramičkih pločica vođeni njihovom krajnjom estetikom, majstori se suočavaju sa specifičnim izazovima. Posebno, težina ovih pločica se pojavljuje kao primarni problem, što prevazilazi komplikacije transporta i postavljanja. Teška pločica zahtjeva ravnomjerno potapanje u ljepilo; neuspjeh u postizanju ovog ravnotežnog stanja rezultuje neujednačenim izgledom površine. Ova poteškoća može biti pogoršana neravnom podlogom. Dodatno, velike i teške pločice pokazuju veće savijanje. U odsustvu specijalizovanih alata, moguća je deformacija ili, u najgorem slučaju, pucanje. Vještina nanošenja zahtjeva poznavanje pravilne količine, redoslijeda i smijera. Nedovoljno pokrivanje poleđine pločice ljepilom predstavlja prijetnju za prijanjanje, što dovodi do formiranja vazdušnih džepova. Tokom upotrebe, posebno kod podnih obloga, ovi dijelovi su podložni oštećenjima usled koncentrisanog pritiska zbog nedostatka podrške. Pored ovih razmatranja, dva ključna faktora u postavljanju pločica velikog formata obuhvataju temeljnu pripremu podloge i izbor adekvatnog ljepila.
Postavljanje pločica velikog formata - korak po korak
1. Priprema podloge
Na prvi pogled nam je jasno, da sama priroda pločica velikog formata ima bitne razlike od njihovih manjih pandana poput metro ili mozaik pločica. Stoga je logično zaključiti da njihova težina zahtjeva čvršću podlogu. Prije nego što započnete postavljanje, snaga podloge je podjednako ključna kao i njena ravnoteža, i jedno i drugo su ključni faktori za brzu i visokokvalitetnu instalaciju pločica.
Prvo se uvjerite da vaša površina ispunjava ili prevazilazi industrijske standarde, prije svega očišćena od strukturalnih nečistoća kao što su ulje, prljavština, boja ili drugi hemijski ostaci. Zatim, provjerite da li površina i težina vaših pločica odgovaraju lokalnim građevinskim propisima. Zanemarivanje ravne podloge može dovesti do situacije gdje ivica jedne pločice nadmašuje ivicu susjedne pločice, imajući za posljedicu neujednačen i neugledan izgled, da ne pominjemo potencijalni rizik od spoticanja i povreda stopala. Ovaj fenomen poznat je kao lippage (neujednačene ivice pločica).
2. Izaberite pravo ljepilo
Nakon što ste provjerili i obezbijedili čvrstu i ravnu podlogu, izbor ljepila je jedna od ključnih stavki u vašem procesu postavljanja pločica, koji će imati snagu da drži i fiksira pločicu za podlogu, budući da se radi o površinama i do 5m2 po pločici. Kriterijume i klasifikaciju ljepila za keramičke pločice generalno određuje standard SRPS EN 12004: Ljepila za pločice – Zahtjevi, vrednovanje usaglašenosti, klasifikacija i oznake. Prethodno pomenutim italijanskim standardom UNI 11493-1 za izbor ljepila za keramičke pločice velikog formata u slučaju cementne podloge preporučuje se upotreba ljepila klase C2 i deformabilnosti klase S1 ili S2 (sl. 5), u zavisnosti od veličine pločica.
Važno je izbjegavati tanka ljepila koji se često koriste kod standardnih instalacija pločica, jer se sužavaju tokom sušenja, potencijalno dovodeći do neravnih površina ili pukotina pri radu sa većim pločicama. Zbog toga je kompanija ENMON, u okviru svog brenda ENOKOL, plasirala na tržište Star Flex ljepilo za keramiku. Visoko kvalitetno, poboljšano fleksibilno cementno ljepilo za upojne, neupojne i problematične površine. Preporučuje se za veće dimenzije pločica gdje jedna strana ne prelazi 120 cm. STAR FLEX je klasifikovan oznakom C2TE S1 prema standardima Evropske Unije (EN 12004) što ga čini izuzetno snažnim i fleksibilnim ljepilom bez klizanja i sa produženim vremenom obrade.
Za početak je potrebno pločicu velikog formata iz kutije podići vakumskim nosačima na kolica i transportovati je do mesta lijepljenja. Po spravljanju smjese, površinu pločice i površinu na koju se lijepi potrebno je oprati sunđerom uz korišćenje vode i blagog deterdženta kako bi se uklonile sve nečistoće.
3. Proces postavljanja velikih keramičkih pločica
Za montažu pločica velikih dimenzija, trenutni standardi preporučuju dvostruko nanošenje ljepila, preciznije rečeno – nanos kako na podlogu tako i na zadnju stranu pločica. Zadnja strana pločica obavezno treba biti očišćena i oslobođena prašine.
Nanošenje se vrši uz pomoć nazubljene metalne gleterice. Na podlogu prvo treba nanijeti tanak sloj ravnom stranom gleterice kako bi se uklonili preostali tragovi prašine. Nakon toga, preostalo ljepilo se nanosi nazubljenom stranom gleterice, postupno pokrivajući površinu i koristeći pravolinijske pokrete. Da bi se postigla maksimalna pokrivenost, ljepilo se nanosi u potezima paralelno s kraćom stranom pločice, i u istom pravcu na pločici i podlozi. Dakle, veoma je važno da se nanosi i na pločicu i na površinu na koju se lijepi! Pravilnom pripremom podloge i pravilnim nanošenjem ljepila smanjuje se rizik da ostanu praznine u sloju ljepila što je slaba tačka pločice.
Onda slijedi delikatan posao – postavljanje pločice na podlogu. Prije podizanja pločice, koja može biti teška i 80 kilograma, proverite da li vakumski nosači dobro dihtuju. Pojedini modeli vakumskih nosača imaju i pokazatelj nivoa prianjanja što može da pomogne u procjeni dihtovanja. Pločica se podiže i postavlja na mjestu vodeći računa da se tragovi ljepila na podlozi i na pločici poklope!
Za postizanje potpunog prijanjanja između pločica i podloge, kao i za izbacivanje preostalog vazduha, standard UNI 11493-1 propisuje dodatne metode obrade, kao što su upotreba vibracione ploče ili pritisak gumiranim gletericama. Pritisak na pločice izvodi se od sredine ka krajevima u pravcu nanošenja ljepila, tako da se postigne potpuno istiskivanje vazduha iz formiranog vezivnog sloja. Ovaj opisani metod postavljanja podjednako se primenjuje i za podne i zidne obloge.
4. Fugovanje
Potom slijedi postavka sledeće pločice uz korišćenje distancera (krstića), a onda i fugovanje. Širina fuge definiše se još u fazi projektovanja i u osnovi zavisi od vrste podloge, veličine i tipa keramičkih pločica i područja primjene (zid odnosno pod, spoljni odnosno unutrašnji prostor). Opšte preporučena minimalna širina fuge je 2 mm, a zavisi od vrste podloge, namjene prostora i predviđenih opterećenja. Prije nanošenja mase za fugovanje treba odstraniti ne samo distancere (krstiće), već i višak ljepila u fugama, prašinu i druge nečistoće. Fugovanje može da započne 2 do 3 sata posle lijepljenja brzovezujućim, odnosno 24 sata posle lijepljenja normalnovezujućim ili reaktivnim ljepilima.
5. Sječenje pločica
Sječenje pločica velikog formata je delikatan posao. Potrebno je koristiti velike stolove za sječenje i odgovarajući alat koji dihtuje na pločicu vakumom. Po određivanju mjesta sječenja, potrebno je napraviti prvi prolaz sječivom uz lagani pritisak cijelom dužinom. Potom se se ponovo prolazi sječivom uz jači pritisak vodeći računa da se sječenje izvrši bez zastajkivanja. Specijalnim alatom potrebno je pritisnuti kraj pločice dok se ne čuje zvuk pucanja pločice po cijeloj širini.
6. Formiranje dilatacionih spojeva
Pri polaganju keramičkih pločica, a posebno velikih formata, treba uzeti u obzir ponašanje pločica pri temperaturnim promjenama, efekat djelovanja pločica zbog promjene temperature jeste činilac zbog kojeg treba posebno pažljivo predvidjeti elastične spojeve, a u obzir treba uzeti i dilataciju u podlozi i zidovima.
Pri oblaganju velikih površina, postavljanje dilatacionih spojeva širokih 1 cm izvodi se na sledeći način:
- na površinama na kojima se očekuju pomjeranja i savijanja - na svakih 9 do 12 m2
- na stabilnim podlogama spojevi se postavljaju na svakih 16 do 25 m2
- pri polaganju treba ostaviti otvor od cca. 5 mm između zidova, stubova, na spoljašnjim i unutrašnjim uglovima i sl.
Širina elastičnih spojeva određuje se prema debljini i veličini pločica, karakteristikama podloge, području upotrebe i predviđenom opterećenju. Zaptivna masa pravilno će djelovati samo ako su spojevi pravilnih dimenzija.
Savjet za kraj: Izbjegavajte pločice velikog formata na vlažnim površinama
Iako pločice velikog formata oduševljavaju vlasnike kuća, njihova korišćenje u vlažnim oblastima poput kupatila ili tuš kabina zahtjeva pažljivo razmišljanje. Iako može biti manje važno u prostranim kupatilima gdje se prostirka može postaviti na pod, tuš kabine zahtjevaju drugačiji pristup. Standardno pravilo je da pločice na podu tuš kabine ne prelaze 15 cm², kako bi se postavilo više fuga radi boljeg prianjanja i stabilnosti. Veća klizavost pločica velikog formata povećava rizik od pada u tuš kabini, čineći ih neprikladnim. Umjesto toga, manje pločice ili mozaik pločice su bolji izbor za tuš kabine i vlažne oblasti, zahvaljujući boljem prianjanju koje pružaju fuge.
Slična razmatranja važe i za bazene i spa centre. Pločice velikog formata ne pružaju potrebnu otpornost na klizanje u bazenima, spa centrima ili površinama oko bazena zbog manjeg broja fuga između velikih pločica. Iako pločice velikog formata mogu lijepo ukrašavati zidove, manje pločice ili mozaik pločice su bolje rješenje za vlažne površine, zahvaljujući poboljšanom trenju koje pružaju fuge.
Prednosti pločica velikog formata u dizajnu enterijera su mnogobrojne, uključujući lakše održavanje, savremeni estetski izgled i unikatnost. Nadamo se da, ukoliko se razmšljate da postavite pločice velikih formata, ovaj blog odgovara na sva vaša pitanja.
Ako imate bilo kakva pitanja, kontaktirajte nas na webshop@enmon.ba, naš tim vam stoji na raspolaganju. Srećno!